< | rujan, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na ovom blogu moći ćete chitati moje misli,osjećaje,želje... Ukratko: ludi život jedne zaljubljene cure... ;)
Bit će i nekih pjesama,poznatih ili mojih... ( inspirirana sam ljubavlju he he... nesretnom,nažalost al eto... )
To bi otprilike bilo to...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
...Ljudowi koje chitam...
*bubica moja*
*Robby*
*dajana*
*..........ZaLjUbLjEnA..............*
*TiNa!! *
*°~!T@Ny!~°*
*anjich*
* _MaLeNa_*
*ludakinjaaaaaa*
*Prota Vrbani*
*Bamboo*
*tameeee*
*plavookacura*
*katrin*
*teška strana ljubavi*
*×°× Lolypop10 ×°×*
*...~*Crazy_Dea*~...*
*really bad girl*
*negdje u vremenu i prostoru*
*tinchy*
*gradske priče*
*Tihana*
*...zAljUbLJeNa MaLa...*
*fatalna plavuša*
*opičene curke*
*sazui*
*...***pL@wuS@ u dUsi***...*
*Eni*
*~...°in love°...~*
*..B.I.T.C.H..*
*• ° ¤ ° • L o v € _ _ g î ® L • ° ¤ ° • *
Ja sam jedna luda,zaljubljena ,( trenutno sretno zaljubljena )otkačena cura iz jednog malog grada. Imam 17 godina...
Volim sve što vole mladi,slušam narodnjake,neke dobre strane,trenutno se ne bavim ničim...
Nikad ne ostajem bez teksta,osjećajna sam,lako se rasplačem,ali se znam izborit za sebe i odbrusit kad treba,haha,iako uvijek pokušam sve riješit na lijep način,al nekad ne ide...
Pesimistična sam,gledam na svijet realno-tako se manje razočaraš...
Sve manje vjerujem u sreću... Uvijek brzo prođe...
Puno puta sam se razočarala u ljude i sve im manje vjerujem...
Nekad sam lakovjerna i naivna-bila... Al sad je gotovo s tim...
Po prirodi sam jakooo brbljava,volim upoznavat nove ljude...
Chitajte me i upoznat ćete me bolje...
VoLiM:
*NJEGA
*frendicu (fufich xD & Bea)
*izlaske:bilo gdje... Samo da je društvo dobro...
*more:obožavam plivat,ronit... Ahhh... Ljeto...
*plažu:sunčanje,škicanje dečkiju,upoznavanje
novih ljudi...
*moje sekiceee (adyc he he )
*smijat se:bez obzira na sve:
uvijek sam nasmijana i vedra...
Iako bi nekad vrištala...
Tako zaboravim na probleme...
Bar na trenutak...
*uhvatit NJEGOVE poglede na sebi:i onaj slatki osmjeh... (DP)
*povjerenje
*glupirat se:u školi,doma... Bilo gdje...
*mazit se:s NJIM... To su mi najljepši trenuci...
*zagrljalje jednog slatkog deckicha... uff...
*slušat muziku:bilo kad,bilo gdje...
Najviše narodno i strano nešto...
*pjevat:uvijek...
*bit u pravu haha
*slušat NJEGOVE slatke riječi-šaputanja...
*ljubit se na kiši s NJIM:predivan osjećaj...
Zvučim ko iz neke sapunice lol...
*iskrenost:to se rijetko nađe-nažalost...
*upoznavat nove ljude
*simpatične i otkačene osobe:kao ja haha
*društvo "odabranih" blogera:iskreno,nisam znala da ću upoznat toliko super ljudi koji će me kužit i bit mi potpora...
HVALA VAM!
*čokoladu:njami...
*kad on ne može skinut usne s mene:ufff...
Mogli bi tako danima...
*žvake:ljute,slatke..
Ovisi o prilici...
*dobit kompliment:pogotovo kad je od NJEGA...
*brbljat:uvijek... Ne gasim se...
*spavat (i sanjat nešto lijepo tj. nekog hehe):ne moram objašnjavat...
*dobre filmove:komedija,horor...
Samo da je zanimljiv...
*nosit naušnice:svih vrsta,boja...
Što veće-to bolje...
*internet:šta bi mi bez njega...
*sms-ove:pisat ih,primat...
Pogotovo NJEGOVE...
*ljubit se:hehe mmm... Volim NJEGOVE poljupce:po vratu,usnama...
Strast koja nas veže... Nešto neopisivo...
Nikad se nisam tako dobro osjećala ko s njim...
Dugee puse,kratke... Mmm...
... SaY yOu MiSs Me,
CoMe AnD kIsS mE ...
No CoMmeNt...
AkO nEkOgA vOlIš,
VoLi Ga PoLaKo...
SvE šTo IdE bRzO,
IdE nAoPaKo...
LJuBaV kOjA bRzO pLaNe,
BrZo Se I gAsI...
LJuBaV kOjA tIhO tEčE,
VjENo ŽIvOt KrAsI...
Je Li gRiJeH štO Te ŽElIm SvAkI TrEn,
I štO Mi jE pOgLeD ZaLJuBljEn...
AkO Je gRiJeH To,
bOg nEk oPrOsTi sRcU
KoJe jE CjElOg ŽIvOtA čEkAlO NeKoG KaO ŠtO Si tI...
Hvala ti što si tu uz mene....
Hvala ti što me razumješ...
Hvala ti što imaš toliko strpljenja samnom...
Hvala ti što mi vjeruješ...
Hvala ti što mi pružaš najljepše trenutke u životu...
Hvala ti što me tješiš kad sam tužna...
Hvala ti što me veseliš....
Hvala ti što me VOLIŠ....
Puno mi značiš....
Neopisivo puno...
Svaki tvoj osmjeh,tvoj dodir,poljubac,zagrljaj....
Ono što osjećam nemogu riječima iskazat...
Jer su preslabe...
Tako je malo pravih riječi...
There nothing I fear...
You are safe in my heart..."
I na kraju:
Oprosti ako sam te ikad povrijedila,svojim riječima,nekom gestom...
Nisam htjela...
Ovaj put neću dopustit da nas išta ili itko rastavi...
Hvala ti što se boriš za NAS...
...*V O L I M T E*.......
P.S.Ne zaboravi nikad-na tvojoj sam strani... Da voliš me niko ti neće zabranit... Tu sam za TEBE znaj...
P.P.S.Ispričavam se swima kojim se nisam javljala... Al se toliko toga izdogađalo i jednostavno ne stignem više pisat...
Trudit ću se bit češća na blogu,al neznam baš dal će mi uspijet....
Nisam vas zaboravila....
...Puss@ veeeeejika swima koji me chitaju...
...& naravno mom Bebachu....
Samo tvoja...
Owaj post je namjenjen osobi do koje mi je najviše stalo... Njemu...
V.T.
by:...*Z@ljuBlj€na*...
Opet zaljubljena...
Da...
Ali ovog puta neću pričat o tugi i nesreći...
Ne...
Bar ne još...
Jer to sad nije slučaj kod mene...
Bar ne zasad...
A s vremenom...
Vidjet ćemo..
Ušao je nenadano u moje misli,srce...
I prije nego što me pitate-ne,to nije ljubav....
Prava ljubav...
Bar ne još...
Sve je počelo nevinim prijateljstvom,bezazlenim pogledima...
Za koje sam mislila da nemaju nikakvo značenje...
Ali imaju...
To mi je otkrio...
I bila sam sretna...
Zbunjena,ali sretna...
Jer sam tad shvatila da i on meni znači...
Da nije samo običan prijatelj...
Ali to sam krila duboko u sebi...
Ne želeći si priznat...
Jer sam se bojala...
Ponovne boli...
Mislila sam cijelo vrijeme da si drukčiji...
Da ćeš bit samo jedan u nizu...
Da nećemo imat ništa više od bezazlene avanture...
Al nije tako...
Bar ti tako kažeš...
Vrijeme će sve pokazat...
*.......Naša pjesma.......*
Kada želiš sve pred sobom kosiš...
Ti si ta,a nisi ni svesna...
Od kad si moja bol mi nanosiš...
Kad mi trebaš nisi kraj mene,
A kad me želiš sve ćeš mi dati...
Isto misle drugaric tvoje...
I one su iste kao ti...
Ali moja si,moja...
Ma kakva da si...
Moja si,moja...
Ma gde da si...
Moja si ili me neće biti...
Neće me biti...
Ti si ta što tera po svome...
Ti bi da si carica svuda...
Ti si ta što misliš za veze na duge staze da su zabluda..."
Isprva nisam znala šta da radim...
Oklijevala sam...
Priznajem...
Nisam znala šta uopće želim,tražim...
Ali sam shvatila kad me poljubio,stisnuo uz sebe...
Kad smo šutke sjedili pripijeni jedno uz drugo...
Kad mi je pokušao odagnati strah...
Osjećala sam se sretno...
Ispunjeno...
Iako me nešto kočilo...
Onaj strah je i dalje prisutan...
Samo se nadam da je ovog puta bezrazložan...
Shvatila sam da nekim ljudima jednostavno nije više mjesto u mojim mislilma...
A ni srcu...
I trudit ću se izbacit ih...
Previše sam se JA žrtvovala i patila...
Previše sam JA suza prolila...
A njima...
Njima je bilo svejedno...
Previše vrijedim da bi me netko samo tako gazio...
Igrao se s mojim osjećajima...
Nadam se da on neće bit samo jedan u nizu...
Da će ovo prerast u nešto više...
Iako moram priznat da ne gajim pretjerane nade...
Ovog puta ne...
Desit će se šta se treba desit...
Prepustit ću se,ali s razumom ovog puta...
Ima stvari koje me smetaju kod njega...
Neki postupci...
Rečenice...
Shvati me...
Ne želim napravit nešto zbog čega ću se kajat...
Ne želim da misliš da mi je svejedno...
Jer nije...
Samo sam ovog puta na oprezu...
Ipak sam naučila nešto na greškama...
I to je sve...
P.S.Potrudi se... Dokaži da ti je stalo kao što govoriš... Da ni tebi nije svejedno...
...Veeeeeelikiii poZZzzzZZ & puSSSica swima ...
...A najveeeća mom Malome...
by: ...*Z@ljublj€na GLupAcH@*... ( ili možda ne više?!? )
...& P.P.S...
U potpunosti za njega...
Za nas...
Da ovaj bol preživim...
Da niko ne vidi koliko patim...
Kako uspevam-sebi se divim...
Za druge muškarce slepa..
Ne vidim,ne čujem ništa...
Sa sebe tugu ko sram skidam,
Iza kapija svog dvorišta...
Normalno-igrat ću cele noći...
Normalno-bez pića neću proći...
Normalno-pevat ću na sav glas...
Normalno-neko će muško mi prići...
Normalno-do kraja neću ići...
Jer nenormalno patim još zbog nas...
Posle nas ima li nade-
U život da se vratim...
U svakom drugom da ne vidim tebe-
Spremna sam svaku cenu da platim...
Za druge muškarce slepa...
Ne vidim,ne čujem ništa...
Sa sebe tugu ko sram skidam,
Iza kapija svoga dvorišta..."
Ko što te volim ja...
Za tebe ginula sam,
Al tebe-
Tebe to ne pogađa...
Mili moj...
Kad ti sve lađe potonu,
I ne budeš više svoj,
Mili moj,
Neka ti ruka ne zadrhti-
Okreni moj broj...
Rame uz rame da smo bili,
I srećno gnezdo da smo svili,
Sad ne bi na svim poljima gledali u leđa boljima...
Rame uz rame da smo bili,
I srećno gnezdo da smo svili..
Bili bi najjači u okolini-
Da si razmišljao u množini...
Mili moj...
Ako si spreman za život u dvoje-
Okreni moj broj...
Nikad nijedna neće praštati sva tvoja lutanja...
Na svako pitanje tražit će odgovor-
Umesto ćutanja...
Mili moj...
Kad ti se probudi savest,
Pa samom sebi kazes:"Stoj"...
Mili moj...
Kada ti laži ponestane-
Okreni moj broj..."
I da,opet govorim o njemu...
Nažalost...
Mislim da nije potrebno ništa više reći...
Pjesme govore same za sebe...
Sve je rečeno...
...Veeeeeliki poZzzz swima & puSsee šaljem ...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Prošlost...
I dalje je prisutna...
On...
I dalje je tu...
I nakon toliko vremena...
A dovoljan je samo jedan njegov pogled...
Da me vrati u prošlost...
Da naviru sjećanja...
Samo jedan pogled...
Koji mi toliko znači...
Tako je bilo i jučer...
Sama sebi dokazujem sve više da nije kao ostali-samo beznačajni prolaznik...
On je puno više od toga...
I to sam probala potisnut u sebi...
Ali mi se onda vrate sva sjećanja,svi osjećaji potisnuti kad ga vidim...
Osjećaji i sva ljubav koju i dalje osjećam za njega dolazi na vidjelo...
Poželim ga zagrlit,poljubit,priznat mu sve...
Zahtjevat objašnjenja...
Ali ne,nisam toliko hrabra...
To će ostat moje skrivene želje...
Pitam se do kad će ovo trajat...
Do kad ću ga sanjat...
Do kad ću ga voljet...
Do kad ću htjet bit samo njegova,u svakom smislu...
Do kad ću u svakom njegovom pogledu i gesti tražit zrnce nade...
Nade za nas...
Da još nije kasno...
Odgovora nema...
Samo to se traži...
Malo ima muškaraca da poginem za njih...
Što bi se nervirala,
Srce sam blokirala...
Jer nema mi dostojnog,
Posle tebe-ne...
U sebe sam se zatvorila,
I svetski rekord u ćutanju oborila...
Razbij blokadu u srce mome,
Jedino ti to možeš-
Drugi nek se sklone...
Razbij blokadu,
Ne čekaj ni tren...
Ili sa tobom srećna ili nek me nema...
Sad je vreme laži,
Samo to se traži...
Viša sila to je,znam,
Tu sam nemoćna...
Manje zlo sam birala,
Srce sam blokirala...
Zar da sebe drugom dam,
Tek da nisam sama...
U sebe sam se zatvorila,
I svetski rekord u ćutanju oborila... "
Shvatila sam da će on uvijek živjet u meni...
Biti dio mene...
Šta god bilo...
I to nemogu spriječiti...
Zaustaviti...
Prekasno je...
I već sam navikla na spoznaju da će tako biti...
I ne,nemam nade u nas...
Ali jednostavno svoje osjećaje nemogu sakriti..
To je sve...
Jedino što znam je da prva ljubav nikad ne umire...
Zauvijek nam ostaje u srcu...
A na mome je ugravirano njegovo ime...
I neće se izbrisati...
Ali ne...
Nisam tužna...
Tako je valjda trebalo biti...
...Veeeeeeliki poZzzz & puSSeko swima ...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*... ili možda Izgubljena u moru osjećaja i neuzvraćene ljubavi? Kako god...
Valentinovo...
Od prošlog je ostala samo gorka uspomena...
Pečat na srcu...
Koji se neće izbrisat...
Zbog nemilog događaja...
Koji mi je tada poljuljao vjeru u ljubav...
Iako je na kraju bilo onako kako sam htjela..
Željela...
Kratko... A slatko...
Ne... Ne žalim ni najmanje...
Al sad je drukčije...
Ne,neću dopustit ponovnu grešku...
I ne,neću se pokolebat u toj odluci...
Odluci da ga potpuno zaboravim...
Koliko je moguće...
Ali se probudim...
Čim krenem da te ljubim...
Više se tela tvog ne oseća toplota...
Budim se u hladnim rukama života...
Jer sve što prođe,
Sve što jednom prođe...
Kao po kazni uvek vraća se...
A kad se vrati,jednom kad se vrati...
Dođe da prođe i opet sećas se...
Svakog si jutra bolje nego sutra,
A svaka noc je uvek presudna...
Jer hiljadu ti stepenika treba do vrha,
A jedan jedini do dna...
I bolje da se ne vidimo nikad,
Ne živimo u istom vremenu...
Ja imam prošlost,ti imaš budućnost...
Snovi su između...
I bolje da se ne vidimo više,
Jer shvatili bi tad u isti čas-
Da sve je ovo,sve je ovo moglo-
Da prođe i bez nas...
Bolje da nikada i ništa nije bilo...
Da sam prećutala sve što je srce krilo...
Zato se ne vraćaj,
Tišinu mi ne kvari...
Pusti da budem kraljica-
Kraljica izgubljenih stvari..."
Ne,nisam tužna...
Zadovoljna sam..
Čak mogu reć da sam i sretna...
Uživam u životu...
U svakoj sitnici:osmjehu,prijateljskom poljupcu,zagrljaju,rječima utjehe,pogledu...
U tim malim sitnicama koje nam uljepšavaju život...
To tek sad shvaćam...
Nekad trebamo proć kroz određene teže faze života da bi znali zapravo cijenit ono što imamo...
I što će vrijedit uvijek:obitelj,prijatelji...
Da,vidila sam i njega...
Pogledao me...
Nešto je prošlo kroz mene...
Osjećaj da je još ostalo nešto?
Nešto malo... Tek toliko da me se sjeti ponekad...
Možda...
Njegov mi se pogled urezao u srce...
Sjetila sam se nas...
Na trenutak...
I onda zastala...
Ne želim upropastit ovaj dan ružnim uspomenama...
Naša prošlost će zauvijek ostat u mom sjećanju...
Naša priča...
Srcu...
I to je sve...
Ne želim da me opet povrijedi...
Tako je najbolje...
Samu sebe uvjeravam...
U postelji od bola,
Na usnama još uvek slova tvoga imena...
Neki nepoznati muškarci,tu oko moga stola,
A ja daleko,negde s tobom još u mislima...
Tamo,negde je srce moje,
U ponoru tvojih laži,da utehu traži ostalo...
Tamo negde sa tobom je moja duša,
Tebi da ruke pruža-ja sam je poslala...
Sve je na prodaju,
I ove usne i ove ruke nek me imaju,
Sve što na tebe sećaju...
Na prodaju-
I zrno sreće i grumen tuge,
Meni ostaju moje stare zablude:
da si me voljeo al' nisi..."
Nemam kome da se vratim...
I kome da se nadam...
U tvome oku ostale su moje nade sve...
Daj da i ovu turu platim,pa idem dok je vreme,
Da dušmani u oku mome suzu ne vide..."
Zaljubljena?
Ne... Ali mogla bi bit...
S vremenom...
Vidjet ćemo...
...Sretno Valentinovo swima...
...Volite i budite voljeni...
...Veeeeliki poZzz & puFFa sw!ma...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Gotovo...
Definitivno...
Nema povratka...
Nema nade...
Ni vjere više...
Poljuljana je...
Nemogu vratit vrijeme ni spriječit te da odeš...
Nemogu i ne želim te molit da ostaneš...
Nemogu te pitat dal se uopće sjećaš svega...
Svih riječi...
Očito nisi mislio sve što si rekao one noći..
Jer je sve je ostalo na riječima...
Željama...
Neispunjenim...
Moram se pomirit s tim...
Sučit se s realnošću...
Okrutnom...
Da mi nećemo postojat...
Da si jednostavno nismo suđeni...
Bar ne u ovom životu...
Kasnije...
Ko zna...
"
Lagao vešto da me voliš...
Gde si stigao tu si se i svuko,
Zar još imaš obraza da moliš?
Od tebe neću ništa više,
Jer ništa nisi mi ni dao...
Ako me ostaviš večeras
Ljubazno reći ću ti: "Hvala"...
Ostavi me,ostavi me...
Zaboravi moje ime,
Adresu,
Broj...
Kad te molim ostavi me...
Ostavi me,
Ja sa drugim ću se snaći,
Jer nikada nigde goreg neću naći...
Prljave usne ja ne ljubim,
I mutne oči ja ne gledam...
Još uvek imam čistu dušu
I nisam luda da ti je predam..."
Kad si mi javio da odlaziš...
Htjela sam se probudit iz sna...
Shvatit da je sve bila noćna mora...
Ali nisam...
Bila je okrutna stvarnost...
I boljela je...
Suze su mi krenule niz obraze...
Zamaglile mi pogled...
U sebi sam premotavala film...
Sjećala se svih trenutaka provedenih s tobom...
Svih dodira...
Poljubaca...
Svih riječi...
Za koje sam se nadala da su istinite...
Samom pretpostavkom da si me lagao,ukopala mi se bol u srce...
Shvativši da ustvari je sve bio trenutak strasti...
Koji nas je ponio...
Sve što sam htjela je zadnji put te poljubit,osjetit tvoj poljubac na mojim usnama...
I jesam...
Al nije bilo onako kako sam očekivala...
Bio si hladan...
Objasnivši mi da ne želiš da još više patimo...
Da se još više vežemo...
Jer bi onda više bolio rastanak...
Valjda je tako bolje...
Bila sam slomljena,da...
Nisam više imala nade ni vjere u ljubav...
Onu pravu,iskrenu,nesebičnu...
Ali,shvatila sam da suze neće izbrisat bol ni zaustavit te da odeš...
Ne vrijede ništa...
Zato sam spremna krenut dalje...
Osjećam se dovoljno jakom za novi početak...
Ovo je kraj naše priče...
Nažalost,nema sretan završetak...
Ma nemoj žaliti sestro
Što te je varao...
Nek' ide gde mu je mesto-
Pravo u pakao...
Nijedno muško na svetu
Ne voli jadnice,
I zato ne žali,sestro...
Ne daj se,kraljice...
Na ovom svetu devojke nema,
Koja se nikada primila nije
Na glupe laži nekog kretena,
Zbog koga suze danima lije...
Vrati mu stvari,zapali mu sliku...
Osmeh na lice i isturi grudi,
Obriši suze i popravi šminku,
Naruči piće i vesela budi...
Znaj,da samo slabi misle da je kraj,
A ti si jaka zato pokušaj...
Za tebe novi je početak to...
Znaj,zahvali Bogu što si slobodna
I ne dozvoli više nikada
Da padneš na dno..."
I ne,neću ti reć da me potražiš ako se predomisliš...
Jer možda onda ja neću bit tu za tebe...
Život je prekratak da bi plakala i zadovoljavala se mrvicama,nadajući se...
I tu je kraj...
Bilo je lijepo dok je trajalo...
Sjetit ću se nas s radošću...
Nadam se samo da je obostrano...
Od sad se povodim za onom: "Ne plači jer je završilo,smij se jer se dogodilo."
...Veeeeeeliki poZZzz & puSSach swima ...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Opet sam osjetila tvoje poljupce na sebi...
Na usnama...
Na vratu...
Tvoj topli zagrljaj...
Slušala tvoja slatka šaputanja...
U koja bi tako htjela vjerovat...
Osjećala sam se tako zaljubljeno,tako sretno...
Osjetila sam ogromnu privlačnost među nama...
Lažem!
Nije bila samo privlačnost...
Bilo je puno više od toga...
Strast koja nas je spajala u tim trenucima...
Koji su mi se urezali u sjećanje...
Neizmjerna sreća...
Zaljubljenost...
Jer još nemogu reć da je ljubav...
Ali shvaćam da mi je sve više stalo do tebe...
I do nas...
Shvaćam da sam možda ja ta koja nas razdvaja...
Zbog nepromišljenosti...
Shvaćam da ću se morati strpjeti na neko vrijeme...
Morati ću nekako ignorirat neizvjesnost koja me ubija...
Ignorirat tako da ne peče toliko...
Uz tebe sam se osjećala jedinstveno...
Neponovljivo...
S tobom sam se osjećala kao s nikim do sad...
Trenuci koje smo proživjeli su mi nezaboravni...
I takvi će i ostat...
Bojala sam se...
Priznajem...
Nadam se da si me shvatio...
Sama pomisao da smo napokon sretni-zajedno-bila mi je nekako...
Nerealna...
Neprihvatljiva...
Nestvarna...
Sve se odvilo tako brzo...
Neočekivano...
Iznenadio si me...
Priznavši mi šta ustvari osjećaš...
Nisam se nadala tome...
Možda sam pogriješila jer nisam rekla da osjećam isto...
Jer me cijelo vrijeme razdirala sumnja...
Bojala sam se pogreške...
Bojala sam se da me smatraš za nešto što nisam...
Bojala sam se,i još se bojim-
Da je sve bila laž...
Da si mi govorio samo ono što sam htjela čuti...
Da je sve bila samo strast koja nas je vezala...
I ništa više...
Nadam se da se varam...
Reko si mi da se varam...
Al opet je tu sumnja...
Zbog okolnosti...
Drago mi je zbog svega što smo proživjeli zajedno...
Učinio si me sretnom kao nitko do sad...
Osjećala sam se ispunjeno,voljeno...
Probudio si u meni ljubav...
Koju sam čuvala za pogrešnu osobu...
Osjećaje...
One duboke i prave...
Učinio si da zaboravim na njega...
Nisam mislila da ćeš uspjet
Al jesi...
A najviše od svega mi se u pamćenje urezalo-
VOLIM TE...
Prvo VOLIM TE...
I nadam se iskreno...
Sad shvaćam koliko te dvije riječi ustvari znače...
Htjela bi vjerovat u njih...
Htjela bi vjerovat da su istinite...
Ali...
Uvijek je tu ono "ali"...
Samo se pitam dal je sve bila istina...
Jer mi se čini da smo opet na početku...
Ostaje mi jedino čekat...
I nadat se...
P.S.
DA... I ti se meni sviđaš od kad sam te prvi put vidjela...
NE... Ne vjeruj pričama...
DA... Volim svaku manu i vrlinu na tebi... Volim kako me gledaš,ljubiš,maziš,grliš... Sve...
NE... Nemoj se igrat mojim osjećajima...
DA... Želim da budem tvoja,samo tvoja... Da čuvaš našu ljuabv...
NE... Nemoj mi ostavit samo jos jedan ožiljak... I ostavit me sa slomljenim srce... Nemam snage kroz to prolazit... Opet...
DA... Želim da pokušamo... Bez obzira na sve... Jer ovo što osjećam je sve snažnije... Sve jače... Raste iz dana u dan...
NE... Nemoj mi reć da je ovo naše gotovo... Molim te... Bar ne dok ne pokušamo...
DA... I ja sam bila presretna s tobom... Zbog nas... Zbog onog u što želim vjerovat....
NE... Nemoj dozvolit da te zavolim i onda me slomit...
DA... S tobom mi je bilo posebno... Kao s nikim dosad...
NE... NE ŽELIM DA ODEŠ...
Eto... Čisto da znaš... Da mi nije svejedno... Da mi je stalo i više nego što misliš...
...Veeeeliki poZZzz & puFFach swima...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Da...
Opet sam posustala...
Opet sam ostala povrijeđena...
Još jedna rana...
Bol...
Opet...
Sve će očito ostat samo na poljupcu...
Riječima...
I zajedničkim željama koje će ostat neispunjene...
Nažalost...
I ničem više...
Rekao si da odlaziš...
I time opet srušio sve moje nade,želje...
Naše želje...
Sve se zaustavilo,na trenutak...
Nisam htjela vjerovat...
Osjetila sam samo bol...
Bol da opet gubim nekog do kog mi je stalo...
TEBE...
Prazninu...
Možda zvuči neistinito,al nije...
Suzu koja se nenadano spustila niz obraz...
Jedino što će nas vezat će ostat naši poljupci...
Prijateljstvo...
I to je sve...
Bar dok ne odeš...
A onda... Možda ni to...
Vidjet ćemo...
Iako ima još vremena do odlaska...
Za mene je sve gotovo...
Za NAS...
Nemam se više čemu nadat...
GOTOVO JE...
Voljela bi da je sve ovo samo ružan san...
Da ostaneš uz mene i da se prepustimo onome što oboje osjećamo...
Vidjet ćemo...
Postoji mala šansa...
Ali i ona će se zagasit...
Sigurna sam...
Jer tako to biva kod mene...
Nisam se nadala da će tako zaboljet...
Ali je...
Jer sam mislila da napokon tuga izlazi iz mog života...
Da napokon izlazim iz "mrtve točke"...
I tu ulazimo MI...
Ali sam se prevarila...
Možda je i bolje ovako...
Jer da si sad pružimo priliku,
da se prepustimo strasti,poljupcima,dodirima...
Više bi bolio tvoj odlazak...
Više bi nam se urezao u srce...
To je naša odluka...
Valjda ispravna...
Znam da nikad nećemo MI postojat...
Okrutna realnost me trgnula...
Osmjeh koji je do pred malo bio na mom licu...
Nestao je...
Nemam više nada ni iluzija...
Neznam..
Valjda je tako trebalo bit...
Nema drugog razloga...
Sad znam da nisam opet spremna voljet...
Bar neko vrijeme...
Nisam spremna opet patit...
Bit povrijeđena...
Jer kod mene se očito sve svodi na to...
Na bol...
I ništa više...
Do kad?
Neznam...
Voljela bi znat...
Za kraj bi samo htjela opet osjetit tvoje usne na svojima...
Tvoj zagrljaj....
I ništa više...
A ljubav?
Vjerujem u nju-sve manje...
Bar ne da će se meni desit...
Možda jer neću dozvolit...
Jednostavno se više nemogu zamislit sretnu...
Ne nakon svega...
Nemam se više snage borit...
Ni nadat...
Žao mi je što je ovo NAŠE završilo i prije nego što je počelo...
Za NAS...
P.S. ...Žao mi je što je sve moralo tako završit...
...Sjeti me se... Ne tražim puno...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Jučer...
Sve je bilo tako..
Spontano...
Lijepo...
Nezaboravno...
Iznenadno...
Kad sam osjetila tvoje usne na mojima...
Tvoj topli poljubac...
Tvoj zagrljaj...
Sve je nestalo...
Ostalo iza mene...
Svi loši trenuci,sve patnje,suze...
Ostali smo samo ja i ti...
Jučer...
Bilo je predivno osjetit te uz sebe...
Makar na kratko...
Imat tvoj pogled,poljupce-samo na sebi...
Imat tvoju pažnju usmjerenu samo na mene...
Osjećala sam se...
Ispunjeno...
Zaljubljeno,naravno...
Iznenađeno...
Preplavio me predivan osjećaj...
Sreća mješana s uzuđenjem...
Koju dugo nisam osjetila...
Jučer...
Sve je stalo na trenutak...
Sve je bilo tako..
Savršeno...
Ti si mi pružio sreću...
Koju sam zaboravila...
Zagrljaj kojeg sam toliko trebala...
Poljupce koje sam toliko željela...
Za kojim sam žudjela...
Ti si mi dokazao da se mogu opet zaljubiti..
Opet voljeti...
Nadam se i bit sretna-s tobom...
I ne-ne kajem se ni zbog čega...
Bez obzira na to šta će dalje biti s nama...
Ili možda neće...
Ne kajem se...
Jer je bilo nezaboravno,predivno...
I jer smo to oboje željeli...
Ti trenuci će mi zauvijek ostat u sjećanju...
Kao i ti...
Nadam se da mi neće ostat samo sjećanje i uspomene na nas...
Nadam se da ćemo mi zaživjeti...
Da ćemo si pružit priliku...
Da ćeš mi vratit ponovno vjeru-vjeru u ljubav i sreću...
Da mi neće ostat samo gorka uspomena nakon svega...
Da me nećeš povrijedit i ostavit još jedan ožiljak...
Sada se nadam samo da to nije bila neka prolazna faza...
Samo strast koja nas je obuzela u tom trenutku...
Nego nešto trajnije,ljepše...
Nešto za što se vrijedi boriti...
Nadam se da ćemo sad dobit našu priliku..
Priliku da budemo sretni-ZAJEDNO...
...Velikiii poZzz & puFFa swimaa ...
...Owaj post je samo za tebe... Za NAS...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Da...
Došla je...
Neočekivano brzo se ušuljala u moj život...
Opet...
Neznam kako...
Neznam kad...
Ali je...
I nadam se da će ostat duže vrijeme...
Priznao si mi da je obostrana...
Jer ON...
Postao je samo sjena...
Iako me i dalje muči...
Imam razloge...
Nadam se da neće zadugo...
Nadam se da će me nova ljubav usrećiti,ispunit...
Izbrisat stare ožiljke i ponovno mi vratit osmjeh na lice...
Iako ih nikad neću zaboravit...
Nadam se da ćeš znati cjeniti moju ljubav...
Nadam se da ćemo si dati šansu...
I da ćemo MI postojat... Bar neko vrijeme...
Sve je počelo bezazlenim razgovorom,nevinim pogledom..
Potiskivala sam osjećaje...
Koji traju već duže vrijeme...
Srce koje mi je govorilo da mi se sviđaš... Da imaš "ono nešto"...
Da nisi kao ON...
I na neko vrijeme sam ih i uspjela zatomit...
Ali sad su opet tu...
Bojala sam se da ćeš mi se uvuć pod kožu,misli,srce...
A nisam htjela...
Ne nakon onog što sam proživjela s njim...
No,na sreću,TI si napravio prvi korak...
I otklonio moje sumnje...
Bar na kratko...
I zahvalna sam ti na tome...
Uz tebe sam se osjećala...
Neznam...
Kao da ponovno živim...
Sretno... Zaljubljeno... Sigurno...
Vjera mi je na neki način ponovno vraćena-vjera u ljubav...
U onu nesebičnu i iskrenu... Dobronamjernu...
Sad me muči neizvjesnost...
Neznam šta će bit od nas...
Dal ćemo mi uopće postojat...
Bar na kratko...
Htjela bi..
Makar na kratko...
Neću lagat...
Onih nekoliko naših trenutaka koje smo proživjeli...
Kratki,ali slatki...
Željela bi da se vrate,da ponovo zažive...
Možda i hoće...
Vidjet ćemo...
Vrijeme će pokazat...
Nadam se da se u tebi neću prevarit i razočarat...
Nadam se da me nećeš povrijedit i ostavit samo još jedan ožiljak...
Puno mi je značio tvoj zagrljaj,pogled i ono pitanje...
Mada je kasnije to sve izgubilo značenje...
Bar na neko vrijeme...
Bojim se samo da zlobne priče neće zatvorit ovu "našu priču"...
Koja još nije ni počela...
Zlobnika uvijek ima...
Tu su da bi nam uništili svaku nadu i sreću... Nažalost...
Možda sam ja ta zbog koje se stvari odvijaju tako kako se odvijaju...
Sporo... Nedefinirano...
Jer sam bila hladna i na neki način čak i ravnodušna... Nedodirljiva...
Neznam...
Shvati me,molim te...
Sve se brzo odvijalo...
Bojim se ponovnog razočaranja...
Možda sam pogriješila...
Jednostavno nisam htjela sreći dopustit da me obmane,zavara...
Jer se tako uvijek samo razočaram...
Pogriješila sam... Očito...
Jer nisi kao ostali...
Možda je zbog mene sve zastalo...
I sad mi je žao zbog toga...
Ali,ništa nije gotovo...
Ovog puta si neću dopustit da napravim grešku...
A tu su i "priče"...
Kojih se bojim...
One koje su izmislili zlobnici...
I u koje,nadam se,nećeš povjerovat...
Stalo mi je do tebe...
Do nas...
Sad još više jer shvaćam neke stvari...
Jer sam shvatila da imamo još nešto zajedničko-nesreću u ljubavi...
Koje se bojimo i zato ne dopuštamo osjećajima da nas povedu...
Nadam se da ćemo MI dobit našu priliku...
I iskoristit je kako najbolje znamo...
...Veliki poZzz & vejikooo puSseko swima...
...posebno njemu... (*...Sretan rođendan,maji...*)
Ovaj post je posvećen TEBI...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...
Još jedna greška...
Nedavno napravljena...
Sve se dogodilo tako brzo...
Nenadano...
Nisam mislila da će sve tako ispast...
Tako....
Neznam...
Nepromišljeno...
Sve se desilo u žaru trenutka,slabosti...
On mi nije značio toliko koliko on...
Ni približno....
Onaj pravi on...
Zbog kojeg još patim i na kog još mislim...
I pokušavam zaboravit...
Bezuspješno...
Neznam ni zašto se desilo to što se desilo...
Neznam zašto sam se prepustila njegovim poljupcima,dodirima...
Njegovim slatkim rječima,a znala sam da laže... Na neki način...
Neću poreći da mi se sviđao...
Ali to nije bio on...
Njegovi poljupci,zagrljaji... Koji mi,bez obzira na sve,toliko znače....
Osjećam se nekako... Prljavo...
Zbog tog što smo doživjeli...
Jer sam ga na neki način "izdala"...
I zbog jedne određene osobe koju ne želim uvlačit u to...
Kojoj ne želim priznat...
I ne želim da dozna za nas...
Jer je ispalo sve tako...
Glupo...
Bezobzirno...
Nepromišljeno...
I zbog tog se kajem...
I ne...
Ne govorim samo o njemu...
Iako sam znala da to nije ništa ozbiljno,
I da nikad neće prerast u ništa ozbiljno...
Prepustila sam se...
Možda nisam trebala...
Znam da nisam trebala...
Ali jednostavno...
Mi je trebao netko tko će me zagrlit,poljubit...
S kim ću ponovno osjetit komadić sreće...
Ljubavi... (ako se uopće može tako nazvat)
Netko s kim ću se osjećat zaljubljeno...
Makar na kratko...
Bilo mi je potrebno osjećat se "voljeno"...
Potrebno imat nekog uz sebe...
Osjetiti slatke poljupce...
Iako nije sve ispalo kako sam mislila...
Neke stvari su mi zasmetale...
Do kojih nije trebalo doć..
I sad se kajem...
Ali to što sam osjetila i što smo doživjeli ne mogu promjenit...
Ma koliko ja to željela...
Ispalo je tako kako je ispalo...
I s njegovim poljupcima i bez njih...
Meni je i dalje stalo do njega...
Ostalo je još ljubavi...
Sad sam se samo još više uvjerila da mi znači...
Još uvijek...
Nakon svega...
Iako sada znam da nema nikakve nade za nas...
Jer se on nikada neće promjenit...
I dat nam još jednu šansu...
Ili bar ja tako mislim...
Sad se samo mogu tješit i sjećati predivnih trenutaka provedenih s njim...
Tih trenutaka koji su meni toliko značili...
Tješim se uspomenama...
To je jedino što je ostalo od nas...
Bar za sad...
Iako nakon svega on ne zaslužuje mjesto u mom srcu...
Ni u mislima...
Barem ne nakon svega što sam doznala...
Šta mi je napravio...
Iako neznam šta je istina,a šta laž...
Možda i griješim u nekim stvarima...
Priznajem,i ja sam kriva za neke stvari...
Naravno,neznam u šta da vjerujem...
Zbunjuje me...
Jer i dalje imam dvojbi...
I dalje me muče pitanja...
Na koja je možda bolje da neznam odgovor...
Zašto?
Jer se bojim...
Da me ponovno ne povrijedi...
Ponovnog odbijanja...
Ponovnih laži...
Ili možda istine...
Bolne istine...
Možda je i bolje da sve ostane ovako nedovršeno...
Nedefinirano...
Jer sam sigurna da bi me neki odgovori zabolili...
I opet ranili...
A ne želim ponovo prolazit kroz sve to...
Ne opet...
Nemam snage za to...
Ne osjećam se spremna...
Bar ne još...
Iako shvaćam da je jedini način da zatvorim našu prošlost i krenem dalje taj da doznam odgovore koji me toliko muče...
Da doznam šta je ustvari bila istina,a šta laž...
Ma koliko bolili...
Možda se i promijeni nešto... Neznam...
Previše je toga što neznam...
Zbunjena sam...
Želim vjerovat da je ostalo nešto ljubavi...
Neznam dal se vrijedi borit uopće,ako je...
Ali toliko mi znači...
Ili će on i dalje ostat isti...
Možda mi opet zaživimo... Možda...
Ne gajim neke velike nade,samo želim odgovore...
I to je sve...
Odgovore koji će možda sve promijenit...
Jer se jedino s njima mogu oslobodit prošlosti i krenut dalje...
Ili možda ostat uz njega?
Bez zastajanja i kajanja što nisam postupila drukčije...
Možda ih i potražim...
Dosta mi je tuge,suza,patnje...
Vječnih pitanja: "Šta bi bilo kad bi bilo?"...
Zaljubljivanja u pogrešne...
Ponavljanja istih grešaka,odbijanja,laži...
Vjerovanja u nešto što nije istina...
Nadanja...
Želim opet bit zaljubljena,sretna...
S njim? Da!
Ali znam da će sve ostat na pukim željama...
Jednostavno se moram pomirit s tim,koliko god mi bilo teško...
Moram krenut dalje...
Zaboravit ga... Iako je teško... Jako...
Usprkos odgovorima,kakvi god da bili...
Bolje je za mene...
Ali možda nisam tako jaka da ga odbacim...
Ne mogu izbrisat osjećaje koji su još uvijek jaki...
I koliko god bila prisutna nada.. Ona mala...
Koje nebi trebalo biti...
Koja me zbunjuje...
Ali nikako ne uspjevam... Zaboravit ga...
U čemu je problem?
Možda u tome što se previše vežem za neke osobe?
Da!
Što mi je previše značio da bi mogla samo tako izbrisat sve?
Da!
Nakon svih pogrešaka u životu...
Promašaja,laži,nesretnih zaljubljivanja,lažnih nada...
Naučila sam jedno,a to je:Da moram krenut dalje...
A jedini način je da potražim odgovore...
I ne dopustit tugi da pobjedi...
Ne predat se...
Gledat na sve kao na jedno novo iskustvo koje mi je otvorilo oči...
Iako želim vjerovat da može možda nešto bit od nas...
Iako želim da mi opet postojimo... Ne samo u mojim nadanjima...
Moram otvorit oči i krenut dalje...
Sve ove situacije su me naučile neke stvari...
Između ostalog,i to da se ne mogu uvijek vraćat prošlosti...
I nadat se nečem što ne postoji...
Prošlost trebam ostavit iza sebe...
Jedino što trebam iz naše prošlosti su odgovori...
Sačuvat lijepe uspomene...
I to je sve...
Odlučila sam okrenut novu stranicu...
Novo poglavlje u mom životu...
A prije toga moram potražit odgovore na neka pitanja...
Koja mi ne daju mira...
Neću više biti ona naivna,glupa "djevojčica"...
Zaljubljena glupača...
Ne više...
Ne želim dopustit opet nekome da me povrijedi...
Mislim da će mi cjelo ovo iskustvo pomoć da ne budem više naivna i da ne vjerujem sljepo ljudima...
I ne nadam se previše nečem čega nema... Što ne postoji...
Ili postoji,ali mi to jednostavno ne vidimo...
Mislim da sam dovoljno jaka za to...
I znam da radim pravu stvar...
Ustvari-želim vjerovat...
Suočila sam se s istinom da mi više ne postojimo niti ćemo više postojat...
Bar ne na onaj način na koji ja želim...
Da mi možda nikad nije ni postojalo...
Postojalo je samo na trenutak...
Koji je meni puno značio i zbog kojeg sam sretna...
Ja sam samo željela da postoji i traje... I nadala se...
Živila u iluziji...
I dalje je prisutan... U mislima...
Osjećam još nešto za njega...
Još je ostalo ljubavi prema njemu...
Jer mi je puno značio...
Neću lagat...
Ali on to nije znao cjenit...
I bolje je ovako...
Jer mi očito nemamo budućnosti...
Bar ne onakvu kakvu ja želim...
Koliko god meni to bilo teško priznat...
Nadam se da će doći dan kad ću s ponosom moći reći:"Uspjela sam! Zaboravila sam ga!"
Mora doć...
Čak ga se i rado sjetim...
Naših predivnih tenutaka...
Ali neću se zavaravat...
Gotovo je s praznim nadama...
Ima ih,naravno,ali neznam dali su opravdane...
Ili umišljene?
Ostala je samo predivna uspomena...
Na nas...
Koja će uvijek živjet u meni...
Znam da ne mogu ništa sa sigurnošću reći,samo se mogu nadat i nagađat...
Da će mi reć ono što ja želim čut...
Previše je pitanja na koja ne znam odgovore...
Svaki dan me sve više zbunjuje...
Ne znam više šta želi...
Dali želi šta uopće?
Dali je ostalo nešto ljubavi ili je nikad nije ni bilo?
Jedno je sigurno:Još uvijek mi je previše stalo do njega i neznam ustvari dali sam dovoljno jaka da ga samo tako odbacim od sebe...
Naravno,ako doznam da ima nade... I onih najmanjih...
Želim pokušat sve da mi opet postojimo...
Ali s druge strane želim krenut dalje i ne mučit se više...
Ne želim opet bit "zaljubljena glupača"...
Neznam šta je ispravno...
Dali uopće zaslužuje šansu...
Dali mi uopće možemo postojat?
Možda će sve ovo što sam napisala ostat samo prazne riječi...
Nadam se da ne...
Dali sam spremna ponovno voljeti?
Možda i jesam...
Vidjet ćemo s vremenom...
...Veeeliki poZZ & puFFeko sw!ma...
Ostao je još jedan ožiljak na srcu...
Još jedna rana...
Jučer ponovno otvorena...
Bojala sam se sama sebi priznat...
Što osjećam...
Ali sad znam...
Napokon...
Zato i bole tako njegove riječi...
Jer sam shvatila neke stvari...
Koje sam odbijala pomislit,
koje sam zatomljivala,
A nisam smjela...
Kao ni svoje osjećaje na početku...
I tražila razloge...
Bilo kakve...
Samo da ih ima...
Još nije sve posve jasno...
Imam sumnje...
Naravno,imam i opet ona pitanja "Zašto?"...
Koja se ne usudim pitati...
Čemu?
Samo će me zaboljet odgovor...
Moram ih potisnut duboko u sebi...
Jer bi ona mogla pokrenut ponovno lavinu emocija...
A to ne želim...
Ne želim da me slomiš... Opet...
Ne želim opet prolazit kroz sve to...
Jer boli...
Kada mi govoriš o njoj...
Znam samo dio istine...
Ne cjelu...
Iako je oboje ustvari znamo...
A zbog nečeg to prešućujemo,izbjegavamo...
Valjda je tako bolje...
Bojim se...
Da sam možda uspjela uništit i ono nešto "malo" što je postojalo između nas...
Onu neku našu posebnu "vezu" koja nas je spajala...
Pa i prijateljstvo...
To ćemo vidit s vremenom...
Bojim se...
Da neće bit ništa ko prije...
Tj. ne može,znam...
A toliko mi znače njegove riječi,zagrljaji...
Bojim se...
Da će sve samo ostat slatko-gorka uspomena...
I ništa više...
Sad znam da je bilo možda bolje da ostavim sve kako je...
Da nismo ništa ni započinjali...
Da sam ga jednostavno odlučila odmah izbrisat...
Iz glave,misli,srca...
Tada... Kad su me tako zaboljele njegove riječi...
Al nisam...
I neću sigurno brzo...
Jer nije lako...
Želim ipak nakon svega sačuvat lijepe uspomene...
Samo lijepe...
Jer one druge bole...
I prijateljstvo...
Priznajem,i ja sam kriva...
Jer sam bila glupa,
što nisam dopustila da me osjećaji otpočetka ponesu,
praveći se da mi nije stalo...
Možda se onda nebi ovako prazno osjećala...
Bilo bi mi lakše... Bar malo...
Jer bi znala da smo bar pokušali...
A ovako mogu samo zamišljat šta je moglo bit...
A nije...
I jer sam bila naivna...
Tražeći razloge kojih nema...
Nadajući se nečem...
Što je kasnije nestalo,isparilo...
Bojim se...
Da će me sve podsjećat na tebe...
Na nas...
Na naše zajedničke trenutke...
A dijelit će nas daljina...
I ona...
Bojim se...
Da te neću moći zaboraviti tako lako kao što sam mislila...
Jer si mi se uvuko pod kožu...
Misli...
Srce...
Nisam mislila da ćeš tako brzo...
Ali jesi...
I iako sam mislila da nisam spremna opet voljeti...
Ne tako brzo...
Ali očito jesam...
Otišao si...
Iz grada-DA...
Iz mojih misli-NE...
Ponio sa sobom naše uspomene...
Sada nas dijeli daljina...
Al ti si i dalje tu...
U mojim mislima,srcu,uspomenama...
Htjela sam ti toliko toga reći prije nego što odeš,
jer sam slutila da se možda zadni put vidimo...
Ali riječi jednostavno nisu izlazile...
Nisam imala snage ni za što...
Htjela sam te zadnji put zagrlit,poljubit...
Osjetit uz sebe...
Al nisam smjela...
Bar ne ovo drugo...
Ne nakon svega...
A tako sam htjela ...
Možda nisam imala snage...
Za ono što bi moglo usljedit...
Zašto je sve moralo nestat?!?
Svi naši provedeni trenuci,zagrljaji,slatke riječi...
Ostat će samo u ljepom sjećanju...
Nadam se zajedničkom...
A možda je moglo bit i puno više od toga...
Nikad neću znat...
Zašto se sve moralo srušit?!?
Sve moje nade,želje...
Pa i ljubav koju sam osjećala za tebe...
Poljuljala se kad sam se razočarala u tebi...
Ali je bez obzira na sve i dalje tu...
Shvatila sam da se ništa od onog što se desilo nije smjelo desit,
jer mi je to svaki put davalo lažne nade...
Kojih nije smjelo bit...
I koje su zaboljele kad sam shvatila da su lažne...
Sve se srušilo onog dana kad sam shvatila što ustvari osjećam,
i kada si me grubo vratio u stvarnost...
Priznavši mi sve...
Oduzevši mi sve...
Bilo bi puno lakše mrziti te...
Jednostavno te zamrzit do te mjere da mi više ne dopireš do misli...
Ali je nemoguće...
Sada se samo moram pomirit još s tim da očito nisam stvorena za ljubav...
Da volim...
I budem voljena...
I da ću bez obzira na sve,
uvijek ponavljat i nizat same greške...
No,bez obzira na sve,
ako sam nešto naučila iz sveg ovog:
to je da moram krenut dalje...
I pustit iza sebe prošlost,ne dopustit da me tuga porazi....
I sva bolna sjećanja,trenutke,uspomene...
Mada ću se nekih osoba i trenutaka iz nje rado sjećati...
Oni će uvijek bit dio mene...
Jedna velika prekrasna uspomena...
... PoZZ & puFFeko sw!ma ...
by:...*Z@ljublj€na GLupAcH@*...